U svom domu, u Cestici, preminuo je u subotu, 26. rujna 2020. godine, u 57.-oj godini života Ivan Pavlović (rođen 02. lipnja 1964.), peti sin svojih roditelja, Stanka i Josipe rođene Bednjanić.
Djetinjstvo je uz roditelje i stariju braću, Josipa, Vjekoslava i Vinka (Stanko je kao dijete umro…), proveo u obiteljskom domu, a koji je bio u središtu naselja, uz vatrogasni dom DVD-a Križovljan Cestica. Osnovnu školu Babinec završio je, prva četiri razreda u Radovcu, a završna u matičnoj školi u Babincu. Po završetku osnove škole srednjoškolsko obrazovanje nastavlja u Varaždinu, gdje je na „MEC-u“, tj. Školskom centru za stručno obrazovanje metalskih i elektrotehničkih kadrova, završio školovanje za zanimanje elektroničar nakon čega se zaposlio u firmi TVT Boris Kidrič u Mariboru gdje je radio do 1994. godine, a potom se od 1996. godine zaposlio u Hrvatskoj, radio je na Hrvatskim željeznicama, na održavanju infrastrukture i signalizacije uz pruge.
Brak s Biserkom Bednjanić, kćerkom Mirka i Katice r. Petek, sklopio je 27. kolovoza 1983. godine, a po vjenčanju mladenci su zajednički život nastavili na djedovini make Josipe Pavlović, r. Bednjanić u središtu Cestice gdje im se ubrzo pridružuju i djeca, Karli (1985.), Margareta (1988.) i najmlađi Božidar (1998.).
Osim brige za obitelj rado je pomagao i ostalima, a bio je i jedan od članova općinske komisije za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava Drugog svjetskog rata općine Cestica (ista je osnovana 18. ožujka 1996. op franjo talan), a potom je i član Odbora za izgradnju spomen kapele na grobištu Pancerica u Otok Virju. Boljela ga je nepravda i odnos prema prešućenim žrtvama iz tog razdoblja, među kojima su bili i brojni stanovnici općine Cestica, pa se, nakon blagoslova spomen kapele bl. Alojzija Stepinca u Otok Virju, 18. lipnja 2000. godine, uključio u formiranje Društva za obilježavanje grobišta ratnih i poratnih žrtava u Varaždinu. Na osnivačkoj skupštini, 20. rujna, izabran je u Izvršni odbor u koji je biran i svih narednih godina. Uz komemoracije na području općine Cestica sudjelovao je u podizanju spomen obilježja i na ostalim mjestima, a rado se uključio i na hodočašća i posjete grobištima i stratištima u Hrvatskoj i Sloveniji koje je Društvo organiziralo. Bio je i vrijedan član DVD-a Križovljan Cestica gdje je od prošle izborne skupštine obnašao dužnost dopredsjednika Društva. Za vrijedan rad u vatrogastvu, u kojem je član službeno bio od 2001. godine, primio je nekoliko vatrogasnih odlikovanja.
U rujnu prošle godine osjećao se loše te je potražio liječničku pomoć, a nakon izvedenih pretraga ustanovljena mu je zloćudna bolest. Uslijedila je operacija kojoj je podvrgnut 8. studenoga 2019. godine, a potom je uslijedio oporavak. Sudjelovao je na sjednici Izvršnog odbora Društva 12. veljače 2020. godine, a potom, 7. ožujka u radu skupštine DVD-a i potom skupštine Društva, 8. ožujka 2020. godine. Tada se prijavio i za hodočašće u Istru koje smo u dogovoru s gospodinom Antonom Celićem, biskupom mons. Ivanom Milovanom i nekoliko ljudi iz Istre planirali realizirati 25. i 26. travnja. Zbog epidemioloških mjera uslijed pandemija koronavirusa COVID-19 isto je odgođeno, a po ublažavanju mjera prva komemoracija na koju se mogao odazvati bila je na grobištu Pancerica u Otoku Virje, 14. lipnja 2020. godine.
Zdravstveno stanje Ivanu se pogoršalo u srpnju mjesecu, a pred polazak u Zagreb na pretrage i daljnje liječenje posjetio sam ga u domu u Cestici, u četvrtak, 10. rujna 2020. Bio je obavljao posao u podrumu, oko bačvi, jer se pripremala berba, a eto u subotu, 26. rujna, su nam javili da ga je ujutro Bog pozvao k sebi.
Oproštaj na groblju u Cestici od Ivana Pavlovića bio 28. rujna 2020.
Pokop je zakazan za 15,30 sati, u ponedjeljak, 28. rujna 2020. godine, na groblju u Cestici, a prije toga počasnu stražu su kod lijesa iskazali pripadnici svih šest cestičkih vatrogasnih društava, kao i čelnici Vatrogasne zajednice općine Cestica. Sprovodne obrede, uz sudjelovanje ostalih svećenika, među kojima su bili vlč Vlado Borak, župnik iz sv. Đurđa, Antun Sente, dekan Sesvetsko-vugrovečkog dekanata, župnik u Sesvetskim Selima, Mladen Finković iz župe Moravče i Alfred Kolić, župnik iz zagrebačke župe Malešnica, predvodio je vlč. Zorislav Šafran, križovljanski župnik, a ispred grobne kućice zahvalu za doprinos vatrogastvu u ime DVD-a Križovljan Cestice izrekao je Žarko Rodeš, te potom u ime članova Društva za obilježavanje grobišta ratnih i poratnih žrtava Varaždin i gospođa i Jasenka Zdelar, tajnica Društva, koja je na kraju svoga obraćanja rekla: - Uz zahvalnost Bogu što smo s Tobom mogli proživjeti jedan dio zajedničkog života, u ime Društva za obilježavanje grobišta ratnih i poratnih žrtava Varaždin, Društva za obilježavanje grobišta žrtava komunizma Čakovec i u ime Hrvatskog žrtvoslovnog društva Zagreb, supruzi Biserki i djeci Karliju, Božidaru i Margareti s obiteljima, braći i ostaloj rodbini i prijateljima izražavam kršćansku sućut, a Tebi dragi Ivane mir neka je vječni i radost u Nebu gdje Ti se i mi nadamo s vremenom pridružiti. Počivao u miru Božjem, Amen!
Od vrijednog člana zajednice oprostili su se i članovi VZO Cestica, a misu zadušnicu predvodio je brat mu Slavko
Običaj je u Općini Cestica da člana vatrogasnog društva do grobnog mjesta prenesu i u grob spuste vatrogasci, a to su i učinili članovi DVD-a Križovljan Cestica. Na posljednje ovozemno počivalište zaslužnog člana ispratili su, osim matičnog društva i članovi ostalih vatrogasnih društava iz VZO Cestica, DVD Gornje Vratno, Virje Križovljansko, Babinec, Lovrečan Dubrave i Gradišća, a oproštaju su nazočili i članovi pobratimljenog vatrogasnog društva PGD Hardek iz Slovenije i ostalih prijateljskih društava. Pogrebu su bili prisutni i članovi općinske vlasti, a među njima i načelnik Mirko Korotaj, predsjednik Vijeća Darko Majhen, ujedno predsjednik VZO Cestica, kao i zamjenik načelnika Žarko Rodeš, koji je kao član DVD-a Križovljan-Cestica bio i u počasnoj straži.
Za križem od grobne kućice prema mjestu ukopa prvo su bili vatrogasci, a potom muškarci i svećenici. Iza lijesa članova obitelji, bili su; supruga Biserke i sinovi Karli i Božida, a potom kćerka Margareta, Elena i Neven, te potom braća Josip, vlč. Slavko i Vinko, svekrva Katica, nećaci i nećakinje i ostale rodbina, prijatelji i znanci.
Ivan Pavlović, brižan otac i suprug, vrijedan član zajednice, osnivač i dugogodišnji član Društva za obilježavanje grobišta ratnih i poratnih žrtava Varaždin, pokopan je u Cestici, na desnom, sjevernom dijelu starog groblja, u XIX redu na grobnom mjestu broj 14, a prema natpisu na spomeniku tu su prije njega pokopani članovi obitelji Petek: Amalija (1888. – 1958.), Marija (1920.-1999.), Antun ( 1922.-2001.) i Antun (1948. – 1994.).
Nakon sprovoda za pokojnog Ivana u župnoj crkvi Uzvišenja sv. Križa u Radovcu misu zadušnicu predvodio je brat mu svećenik, vlč. Vjekoslav Pavlović, župnik u Blaškovcu, a s njim su suslavili vlč. Antun Sente i vlč. Mladen Sinković.