3.2. Razvoj novih turističkih proizvoda i usluga

Po Bachovom apsolutizmu u Hrvatskoj je uspostavljeno 7 županija, ali tek 1886.g. donesene je Zakon o njihovom ustroju. Tako je Varaždinsku županiju činilo 6 upravnih općina: Biškupec, Jalžabet, Petrijanec, Šemovec, Vidovec i Vinica. Od Vinice se 1.1.1906.g. izdvojila sedma općina – Križovljan Cestica s poreznim općinama Babinec, Dubrava Križovljanska, Natkrižovljan i Radovec. Tadašnja Općina Križovljan Cestica prostirala se na oko 39 km2, a u 16 njenih sela i Križovljangradskom vlastelinstvu živjelo je 4230 stanovnika. U gore spomenutom ustroju županija, prvi puta se spominju nazivi sela Mali i Veliki Lovrečan. Općina Križovljan Cestica nije imala svoju oružničku postaju, već je koristila viničku, isto kao i poštu i ispostavu kotarskog suda. Kao prvi bilježnik (načelnik), spominje se Karlo Tomažić.

Nakon 1. svjetskog rata, općine su ukinute i uspostavljeni su Mjesni narodni odbori. Zaživjele su ponovno nakratko tek 1952.g., a tada je Općini Cestica pridruženo i Gornje Vratno. Nakon gotovo 50 godišnje komunističke vladavine raspala se SFRJ, i 1993.g. u osamostaljenoj Hrvatskoj opet su ustanovljene općine. U Općini Cestica prvi mandat načelnika vršio je Dražen Zebec, nakon ostavke nastavio je Mirko Korotaj, potom Vjekoslav Klasić, te ponovno Mirko Korotaj.

Zastava općine Cestica

Kao Dan općine usvojen je glavni župski blagdan – Uzvišenje sv. Križa, 14. rujan.

Rješenjem Ministarstva uprave 1997. godine Općini Cestica odobren je grb i zastava.

Grb Općine Cestica

HERALDIČKI OPIS GRBA: Na plavoj podlozi štita iz zelenog trobrijega diže se srebrni križ. Oko križa ovija se čokot vinove loze koji na sebi nosi četiri simetrično smještena zelena lista. Zlatni grozd visi na čokotu po sredini i djelomično prekriva križ.

Ime Križovljan župa nije mogla dobiti prije nego li je 1574. godine utrnula istimena kod Martijanca.

Prvotnu kapelu u Zavračju, kako se tada zvao Lovrečan podigao je kocem 16. st. Ivan II. Drašković, dok je bio konjički kapetan i zet viničkog gospodara N. Istnwanffy.

Uskoro potom spominje se u Statusima župe njegova banska krčma u Dubravi Križovljanskoj, te skela i mlinovi kod Lovrečana. Kapela je naime posve preuređena u čast Sv. Lovre 1678. godine, a današnji oblik dobila je 1738. godine.

Osim spomenute Dubrave koja je dodjeljena župi Zavrč iz pastoralnih razloga, u općinu Cestica spada gotovo cjelokupno područje današnje župe Natkrižovljan.

Na tim prostorima u vrijeme privremenog utrnuća župa Voća i Petrijanec postojala je kratkotrajno i župa Sviju Svetih u Gomzi.

Spominje se popis župnika iz 1501. godine ali na brdu Trstenik danas možemo naći tek porušeni kameni stup Presvetog trojstva iz 1778. godine.

U samoma Natkrižovljanu nekad je bila privatna drvena kapela Sv. Josipa, a zatim zidana Sv. Barbara, koja današnji izgled dobiva dogradnjom 1775. godine. Ta filijalna kapela župe Križovljan u "Jozefinističkoj reformi" 1789. godine proglašena je župnom crkvom, jer je formalno ukinuto kmetstvo i feudalizam.

Briga o župi povjerena je Vjerozakonskoj zakladi od koje će dobiti samo jedan oltar iz Eksekrirane crkve ukinutih zagrebačkih klarisa.

Do dovršenja župnog stana 1804. godine župnik je stanovao u susjednoj Daškovićvoj klijeti.

Obitelj Mikl gradi na svom posjed u Križanču 1872. godine kapelu Majke Božje, a potomci ju predaju župi, te je danas njena filijala.